Zašto poznajem više nesretnih ljudi sa perspektivnim zanimanjem no onih sa neperspektivnim?
Poznajem curu koja je upisala farmaciju zato što je to perspektivno. Zaglavivši nos u epruvetama i formulama, zaboravila je na to što taj posao zapravo i ne voli.
– Znaš, nemaju svi privilegiju da rade ono što vole. Šta imaš od toga da završiš astrofiziku ili slikarstvo i da džudžiš na birou? Treba pametno da se razmišlja i bira.
Samo, ishod pametnog razmišljanja ne bude uvijek pametan izbor. Kada biramo, da li biramo ono što drugi očekuju da izaberemo ili ono što osjećamo da nam prija?
Poznajem curu koja je studirala vajarstvo. Bila među najboljima. Ali kako to već ide, nije baš mogla da nađe neki „pravi posao“. Ne znam da li to možeš da očekuješ kad studiraš umjetnost. Kad si umjetnik, po osjećanju i obrazovanju.
Poslije nekoliko godina traganja za sobom, i svega onog što se zove životni smisao, zaposlila se u slastičarnici.
Nije pravila i služila kolače. Vajala je. Fondan, čokoladu i sve ono što može da se vaja. Pretvorila je vajarstvo u šećernu umjetnost. Razmišljala je izvan okvira.
– Znaš, nije da ću izvajati Davida, ali svakodnevno vajam sreću. Valjda je to ono što se računa.
Poznajem više nesretnih ljudi sa perspektivnim zanimanjem no onih sa neperspektivnim. Valjda je to ona priča o tome da nekim ljudima novac ipak ne može da nadoknadi sreću.
Ili je to ona priča o tome kako je sretnom čoveku i malo dosta.
Uvijek možemo da se zapričavamo kako ista ta sreća ne plaća račune, hranu i ostale potrepštine. Slično tome, svaka takva priča uvijek može da se zapečati jednim običnim „Zašto?”
Zašto bi plaćao račune, jeo i „podmirivao potrebe” ako na kraju (ili negdje na sredini) iz svega toga ne štrči sreća?
Bajaga je imao taj jedan urnebesno tačan stih: „Da li da ovde ostanem il’ neko drugi postanem?”
Ili gradiš ili rušiš, ali šta god ti rekli – život je i dalje taj jedan. Razmišljaj izvan okvira.
Ne biraj pametno. Biraj sreću.
Autorica: Srbijanka Stanković (blacksheep.rs)
